Baklava sa tiritom (Bosanska baklava)

Asirci, oko 8. stoljeca prije nase ere, su prvi ljudi koji su sastavili nekoliko tankih slojeva tijesta za hljeb sa sjeckanim orasima izmedju tih slojeva, dodali malo meda i pekli u svojim primitivnim pecima. Ova najstarija poznata verzija baklave pekla se samo u posebnim prilikama. U stvari, povijesno baklava je smatrana hranom za bogate sve do sredine 19. stoljeća.

U Turskoj i sada mozete cuti izraz koji cesto koriste siromasni: "Ja nisam dovoljno bogat da jedem baklavu i burek svaki dan".

Grcki pomorci i trgovci koji su putovali na istok u Mezopotamiju uskoro su otkrili cari Baklave. Odusevljeni njenim ukusom doveli su recept u Atinu. Veliki doprinos za razvoj ovog kolaca su dali upravo Grci tehnikom razvijanja tijesta koja je omogucila da se tijesto razvije tanko kao list, za razliku od grubog tijesta asirskog hljeba. U stvari, ime "Phyllo" su mu dali Grci, sto znaci "list" u grckom jeziku. U relativno kratkom vremenu, u svakoj kuhinji bogatih domacinstava u regiji, tepsije baklave su se pekle za sve posebne prilike od 3. stoljeća p.n.e pa nadalje. Kako je Armensko Kraljevstvo smjesteno na drevnom Putu Svile oni su ti koji su po prvi put u baklavu dodali cimet i karanfilcic/klincic. Arapi su dodali ruzinu vodu i kardamom i tako je ukus baklave dobijao suptilne nijanse. Baklava se sluzila i u palacama drevnog Persisjkog kraljevstva. Na zapadu je pravljena u kuhinjama bogatih rimskih vila, a zatim u kuhinjama Vizantije sve do pada kada su Turci preuzeli ovaj recept i prosirili ga diljem svoga carstva.

U Bosni se, kako sam i ranije napisala, dodavao tirit da bi se ustedjelo na orasima koji su uvijek bili skupi - I to je neki nas doprinos ovom drevnom specijalitetu.